Iako je pandemija industriji turizma napravila mnogobrojne probleme, u isti mah je otkrila avanturističku prirodu turista koji će uvek pokušati da pronađu rešenje i stignu do zasluženog odmora, nesvesni da u tom procesu menjaj dinamiku turizma. U ovom slučaju reč je o turističkoj ponudi regiona. Jedna od destinacija koja je doživela rast tokom ove sezone je Hercegovina, a putovanje u ovaj region je za nas bilo jedinstveno otkriće.
Tragom razvoja projekta ”Put rimskih careva i dunavska vinska ruta” otkrili smo turističku ponudu grada Čapljine, skrivenog dragulja poznatog pod nazivom Grad četiri reke, među kojima su najpoznatije Neretva i Trebižat. U međunarodnom kontekstu, Čapljina je zbog važnog arheološkog nasleđa, rimskog lokaliteta Mogorjelo, ali i značajne vinske ponude, prošle godine uvrštena u kulturnu rutu ”Put rimskih careva i dunavska vinska ruta”, kao jedna od osam novih destinacija duž rute, a jedina na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Na tom tragu smo posetili arheološki lokalitet Mogorjelo, fortifikovanu vilu koja je u rimsko doba bila i agrikulturni centar, dizajniran po ugledu na Dioklecijanovu palatu u Splitu. Inicijalno, pripadala je penzionisanom legionaru, rimskom veteranu koji je pod komandom imperatora Trajana vodio Dačke ratove. Posebno je zanimljivo videti na koji način su Rimljani na lokalitetu proizvodili maslinovo ulje i vino (vidljivi su ostali toruculum-a, na našem jeziku poznatog kao torkul, odnosno presa) namirnice kojima su potom snabdevali obližnji grad Naronu, koji se danas nalazi na teritoriji Hrvatske, a koji takođe pripada kulturnoj ruti i gde je u ponudi impozantnog arheološkog muzeja moguće videti jedinstvenu izložbu kipova rimskih careva.
Vazdušni snimak lokaliteta Mogorjelo
Lokalitet Mogorjelo, osim opuštajuće, rustične atmosfere unutar antičkih zidova i nadomak osvežavajućih borova, nudi i mogućnost odličnog ručka. Na samom lokalitetu se nalazi restoran gde smo uživali u teletini ispod sača i lokalnoj vinskoj sorti žilavka iz vinarije Matić koju smo takođe imali priliku da posetimo. Tamo nas je dočekao domaćin Ozrenko Matić i ispričao priču o dugoj tradiciji prozivodnje vina i podrumarstva u njegovoj familiji. Na godišnjem nivou, vinarija proizvodi 50.000 boca crnog i belog vina, stvorenog iz sorti žilavke i blatine koja raste na krševitim brdima Bodenikã iznad reke Trebižat. Svi vinski brendovi su inspirisani različitim vidovima muzičkog tempa, time sugerišući u kojim životnim situacijama ih je najbolje piti. Pa tako, u ponudi imate žilavku „con brio“ (živahno), crveno vino „da capo“ (iz početka) ili „con animo“ (vino s dušom), kao i mnoge druge brendove koje možete videti na zvaničnom sajtu vinarije. Imali smo priliku da uživamo u degustaciji ovih vrhunskih vina, koje nam je predstavio Antonio, Ozrenkov sin i naslednik, a koji nam je posle degustacije pokazao vinograd i do tančina objasnio principe proizvodnje i poslovanja vinarije.
Posle kratkog odmora, zajedno sa kolegama iz Turističke organizacije Čapljine, krenuli smo put Parka prirode Hutovo blato, ne očekujući da će nas tamo zateći nesvakidašnje iskustvo vožnje čamcem kroz kanale Hutovog Blata i rijekom Krupom, koji predstavljaju impresivno prirodno stanište i jedno od najvećih zimovališta ptica u Evropi. U pratnji rendžera saznali smo više informacija o jezerima Hutovog blata, hidroelektrani Čapljina kao i jedinstvenoj pojavi glavne reke parka prirode – Krupe, koja pod uticajem Neretve u isti mah teče u oba smera, od izvora ka ušči i obrnuto. Hutovo blato je idealno mesto za fotografisanje ptica i divljih predela, gde smo tokom pola sata ture konačno ostali nasamo sa našim mislima, van domašaja civilizacije i uživali u spontanosti prirodnog života.
Pripreme…
... i vožnja kanalima Parka prirode Hutovo blato
Posle vožnje čamcem, usledio je odmor u restoranu hotela Park, gde smo saznali da se ponuda parka prirode sastoji iz: foto-safarija, sportskog ribolova, a moguće je u okviru kompleksa organizovati i sportske pripreme kao i različite vrste edukacija.
Iako smo mislili da će se naš dan završiti umirujućim slikama močvarnih predela i divljine, domaćini iz turističke organizacije su za kraj obilaska destinacije ostavili još jedno iznenađenje, srednjevekovni grad Počitelj, smešten 4,5 kilometara od centra Čapljine.
Svako ko je čitao dela Iva Andrića, neminovno će uživati u ovoj srednjevekovnoj utvrdi smeštenoj na litici, iznad leve obale reke Neretve. Mesto je građeno između 15. i 18. veka i danas se uzdiže kao svedočanstvo slojevite istorije regiona, tačka u kojoj se spajaju orijentalni Istok i srednjevekovni Zapad, a gde posetioci (posebno će uživati ljubitelji serije Game of Thrones) mogu da vide zaostavštinu prošlih vremena u vidu: džamije, mekteba, imareta, medrese, hana i sahat-kule, povezane uskim ulicama i spiralnim stepeništem koje vodi do vrha, odakle je moguće meditativno uživati u impresivnom pogledu na celokupnu tvrđavu i klisure kroz koje Neretva pronalazi svoj mir na jugu.
Pogled na impresivno srednjovekovno utvrđenje Počitelj
U podnožju mesta smo popili tradicionalnu tursku (domaću) kafu, a potom u hotelu Storia večerali lokalne specijalitete, odlično pripremljene lignje na žaru, a jedan od naših kolega je po prvi put probao i žablje meso. Pre nego što smo se pozdravili sa domaćinima, kolege Dragan Bradvica iz turističke organizacije i njegova ćerka Blanka, koja nas je strpljivo vodila kroz sve atrakcije, napomenuli su nam da sledeći put kada dođemo Hercegovinu iskusimo još jednu posebnu atrakciju – spuštanje kanuima niz reku Trebižat, gde je tokom ture moguće uživati u pogledu na prelepu prirodu, koju posebno karakterišu okolni vodopadi. Na kraju ture, turiste čeka uživanje u lokalnoj hrani, specijalitetima koje smo i sami probali, što je bio dovoljna motivacija da upišemo Hercegovinu na listu destinacija koje moramo opet posetiti.